Anne Frank je bila djevojčica iz dobrostojeće obitelji, ali je bila židovskog podrijetla pa kad je nacistička politika odredila da Židove treba pokrasti i potjerati u geto i logore, njezina obitelj se pobjegla u Nizozemsku, tamo kupila kuću u kojoj je otac imao obrt, a kad je baš postalo teško, sakrili su se  u potkrovlje gdje su živjeli u otežanim životnim uvjetima što je Annu potaknulo da zapisuje svoje osjećaje u dnevnik i na takav način prenese svoje misli na papir.

 Njezin dnevnik je najveća osuda nacističke ideologije i zločina počinjenih protiv  čovječnosti, upravo zato jer stradalnici i njihovi prijatelji pred čitatelja istupaju tako životni, humani i stvarni. Njihove vrline i mane, kao i druge teme u dnevniku Anne je iznijela stilom nadarene spisateljice. 

 Tri dana nakon Anninog posljednjeg zapisa, 4. kolovoza 1944. godine, uhićeno je svih osmero ljudi koji su se skrivali u stražnjoj zgradi kuće na adresi Prinsengracht 263 u Amsterdamu. Pretpostavlja se da ih je netko izdao, međutim nikada nije dokazano tko. Ottu Franku, kao bivšem časniku njemačke vojske, dopušteno je prilikom uhićenja da isprazni jednu svoju torbu i u nju stavi najnužnije stvari koje će svi skupa ponijeti. U torbi su bile skrivene bilježnice Anninoga dnevnika, pa ih je on istresao zajedno s drugim spisima na pod. Nakon što su ih je sve odveo Gestapo u policijsku stanicu, jedna od prijateljica obitelji vratila se u skrovište, ugledala Annine dnevničke bilježnice i neke njihove osobne stvari, te ih je odnijela sa sobom i sklonila na sigurno mjesto.

U Dnevniku ima i mnogo vrlo intimnih zapisa o kojima razmišljaju mnogi mladi,ali ih se ne usude izgovoriti naglas.

Učenici 8. razreda odradili su radionice u knjižnici na tu temu.