Povijest škole
Najstariji pisani podatak – dokaz o postojanju škole u Selima je TABELLA pro facienda circa neointroductos ludi magistros relatione, a pisuje prilike u kojima je radila škola i sam učitelj (školnik).
“Školnik Matija Goršetić uveden je godine 1771.” Ukupno polaznika u školu te godine bilo je 70, iduće godine broj se penje na 104, dok Sisak broji 89 polaznika.
Prema podacima iz 1781. godine, tadašnji učitelj je Stjepan Domitrović. On je ujedno učitelj i orguljaš u crkvi i školi poklanja kuću sa dvorištem.
Ta škola je izgorjela 1943. godine, zajedno sa kompletnim inventarom; ujedno je izgorjela i spomenica škole.
Nakon učitelja Rukavine dolazi bračni par Logomerac, a njihovim odlaskom dolaze 1921. godine Zvonko i Ljubica Čupak, a kasnije i učiteljica Draga Čupak.
Učitelj Martin Rukavina uz pomoć mještana gradi novu školsku zgradu na istom mjestu. Ta zgrada je 1943. godine izgorjela (danas je tamo stambena zgrada) s kompletnim inventarom i učiteljskim stanovima.
Nakon osam dana nastava se nastavlja u prostorijama nekadašnje Seljačko-kreditne zadruge. Mjesec dana nakon prestanka rata krenula je obnova škole. Budući je bivša općinska zgrada bila zidana nije izgorjela u cijelosti, pa su je mjesne vlasti odlučile renovirati za potrebe škole.
U Spomenicu je zapisano da je “…narod za svoju školu dobrovoljnim radovima darovao 350 000 dinara.”
Nova obnovljena zgrada svečano je otvorena 9. studenog 1947.godine, 1.prosinca 1947. otpočela je nastava u novoj školskoj zgradi. Ministarstvo prosvjete poklonilo je novi namještaj školi. Te školske godine 1947./48. bilo je ukupno 81 polaznik škole.
Od 1. rujna 1955. godine ova škola postaje Narodna osmogodišnja , a od 13. rujna 1955. godine proglašena je eksperimentalnom.
Učenička zadruga ratarskog smjera osnovana je 14. siječnja 1957. godine, u zadrugu se učlanilo 44 člana, a za rukovodioca zadruge od strane učitelja izabran je Grga Fajdetić.
Školske godine 1957./58. učitelj Antun Jerbić osniva tamburaški zbor.
Škola postaje 9. rujna 1958. godine centralnom jer su joj pripale dosadašnje samostalne škole Greda, Žažina i Drenčina.
Škola je 30. svibnja 1962. godine promjenila naziv u Osnovnu školu “Jandro Čipor” Sela.
Početkom 1964. godine došlo je do proširenja školskog prostora, škola u Farkašiću prestaje biti samostalna, već se zajedno sa područnom školom Šišinac pripaja Selima, a također se školi u Selima pripaja škola u Letovaniću. Nakon toga spajanja škola u Selima ima 7 područnih razrednih odjela i 716 učenika.
Na sjednici Kulturno-prosvjetnog vijeća općine Sisak 28. lipnja 1965. godine za zasluge u školstvu nagrađena je osnovna škola “Jandro Čipor” Sela. Postupno dolazi do osipanja područnih razrednih odjela, pa je 5.listopada 1979. godine učenici viših razreda iz Letovanića, Farkašića i Šišinca pripojeni osnovnoj školi u Lekeniku,a tijekom 1981./82. školske godine odlaze i niži razredi. Škola u Drenčini pripojena je OŠ “Braća Ribar”, a PRO Mala Gorica 1970./71. godine pripojena je školi u Petrinji.
Broj učenika tada se kretao između 300 i 400.
Školska godina 1991./92. drugačija je od svih dosadašnjih godina. Hrvatska je zahvaćena ratom. Učiteljica Višnja Šimanović zapisuje u svoj dnevnik: “Danas, 1.rujna 1991. pred školom zbrka. Automobili nevjerojathih oblika i vrsta, šareno (kaže se maskirno) obojenih, izmješali se s grupom ljudi u vojnim uniformama.
Djeci ni traga, nigdje smjeha, vike i onog dragog pitanja: “Nastavnice, da li ste nas se zaželjeli””…
Škola je pretvorena u vojarnu, još jedan prilog tvrdnji da se povijest ponavlja.
Osnovna škola “Jandro Čipor” Sela mijenja ime u Osnovna škola Sela.
Iako nema nastave dio učiteljica započinje samoinicijativno raditi sa učenicima po privatnim kućama zovemo to “Ratna škola”. Najprije taj vid obuke započinju učiteljice razredne nastave Jadranka Brabenec i Mira Tuđman, a u siječnju 1992. godine takvim radom započinju Marica Curić u svojoj kući te Dobrila Omerčević i Barica Dobranić koje su obuku izvodile u Stupnu (kod Šandora) i u Selima kod Parića, nešto kasnije s dijelom učenika radi Antonija Jurić, učiteljica matematike.
Dio učitelja dobio je ratni raspored i rade kao članovi raznih humanitarnih ustanova.
Redovna nastava počela je 8. ožujka 1992., a o PRO Greda 16. ožujka. Školska godina završila je 18. srpnja 1992. sa 70% obrađenog nastavnog programa. Te školske godine školu polazi 385 učenika, od toga 74 prognana učenika, a 5 učitelja prognanika također se zapošljava u školi.
Iste ratne godine 20. ožujka mjesto i školu posjetio je uzoriti kardinal Franjo Kuharić. U školu se ponovo uvodi vjeronauk kao izborni predmet kojeg pohađaju gotovo svi učenici.
U svibnju 1996. godine školska zgrada bila je domaćin svečane sjednice Povjerenstva SHU Sisačko-moslavačke županije.
U ljeto 1996. napokon je dočekana rekonstrukcija i dogradnja školske zgrade u Selima. U preseljenu inventara škole sudjelovali su učenici, mještani i svi djelatnici.
Školska godina započeta je na više lokacija, u Pastoralnom centru, u privatnim kućama, a svi viši razredi u PRO Greda i u dvije prostorije Društvenog doma u Gredi.
Novootvorena školska zgrada otvorena je 6. listopada 1997. godine. Od tada škola zadovoljava sve potrebe učenika i nastavnika, na mjestu stare škole iznikla je nova i moderna škola novog doba koja će služiti još mnogim generacijama učenika i učitelja ovoga kraja.
U 21. stoljeću, točnije 2001. godine proslavljeno je 230. godina školstva u Selima. Za 235. obljetnicu školstva u Selima, otvorena je nova sportska dvorana, površine 740 m2, plaćena iz gradskog proračuna 3,6 milijuna kuna.
2021. slavimo jubilarnu 250. godišnjicu škole. Učenici marljivo na raznim predmetima izučavaju povijest škole i izrađuju projekte prilagođene predmetu. Proslava je rezultirala osim priredbom i prezentacijom mnogobrojnih učeničkih radova. Za poklon dobili smo namještaj za školsku knjižnicu.
Pripremili informatičari učiteljice Sabine Curić
